🇮🇹🇩🇪🇫🇷🇪🇸🇵🇹🇳🇱🇵🇱🇸🇪🇩🇰🇫🇮🇨🇿🇷🇴🇭🇺🇬🇷🇧🇬🇭🇷🇸🇰🇸🇮🇪🇪🇱🇹🇱🇻🇮🇪🇲🇹🇸🇦🇨🇳🇯🇵🇰🇷🇮🇳🇹🇷🇻🇳🇮🇩

Dana 9. veljače 2026. Europska komisija objavila je provedbeni pravilnik kojim se aktivira zabrana uništavanja neprodanih potrošačkih proizvoda prema članku 27. ESPR-a. Odnosi se na odjeću, modne dodatke i obuću. To nije prijedlog. To nije vremenski okvir. To je zakon.

Hvala što ste pročitali! Pretplatite se besplatno kako biste primali nove objave i podržali moj rad.

Obveza je jednostavna: tvrtke ne smiju uništavati neprodane proizvode. Umjesto toga, moraju otkriti što s njima rade.

Mehanizam provedbe je manje jednostavan: kako agencija za nadzor tržišta može potvrditi da je 40.000 neprodanih jedinica proljetne kolekcije zaista donirano, preprodano ili reciklirano — a ne tiho spaljeno u skladištu u trećoj zemlji?

Odgovor, prema ESPR-u, je Digitalna putovnica proizvoda.

I tu tržište ima ozbiljan problem.

Zahtjev za otkrivanjem informacija koji nitko ne modelira

Članak 27. ESPR-a zahtijeva od tvrtki iznad određenog praga da javno objave, po kategoriji proizvoda, količinu odbačenih neprodanih proizvoda i razloge. Prag počinje visoko — prvo velika poduzeća — ali delegirani zakon za tekstil će ga postupno smanjivati.

Ono što objava operativno zahtijeva jest praćenje zaliha na razini granularnosti koju većina brendova trenutno nema: ne proizvedene jedinice, ne isporučene jedinice, već jedinice koje nisu prodane i jedinice su zbrinute — prema kanalu raspolaganja, po datumu, s provjerljivom dokumentacijom.

DPP sustav izgrađen samo za fazu proizvodnje i prodaje ne može to podržati. Putovnica mora biti ažurirana nakon prodaje. Mora podržavati prijelaze statusa: proizvedeno → skladišteno → neprodano → zbrinuto. Događaj raspolaganja mora biti evidentiran, vremenski označen i podložan reviziji.

To je zahtjev životnog ciklusa, a ne zahtjev za oznakom. I zahtijeva upravo onu arhitektonsku sposobnost koju sam opisao u svom prethodnom tekstu o trajnosti životnog ciklusa — putovnicu koja preživljava komercijalni odnos između brenda i dobavljača, s revizijskim tragom koji neovisni revizor može neovisno provjeriti.

Nijedan pružatelj usluga kojeg sam vidio nema objavljenu dokumentaciju o tijeku rada za odricanje. Nijedan.

Inventarna matematika koja zatvara slučaj usklađenosti

Evo operativnog lanca koji brend treba da dokaže usklađenost s zabranom uništavanja:

Proizvedene jedinice (iz proizvodne narudžbe) umanjene za prodane jedinice (iz ERP/POS-a) jednake su neprodanim jedinicama. Za svaku neprodanu jedinicu: dokumentirani događaj raspolaganja (potvrda o donaciji, račun za preprodaju, potvrda o recikliranju) s provjerljivom protustranom.

Ako se brojevi ne zatvore — ako neprodane jedinice premaše dokumentirane raspolaganje — pretpostavlja se da je razlika uništena. Prema provedbenoj regulativi, to je kršenje.

Ovo je bilanca mase primijenjena na zalihe, a ne na sadržaj materijala. Logika je identična onome što sam dokumentirao u prilogu za istraživanje CIRPASS-2 (ID: bb6997ac) za certificirane tvrdnje o vlaknima: računalni most između deklaracije volumena i per-unit stvarnosti.

DPP je instrument koji omogućuje reviziju ovog mosta. Nadzorna ploča koja prikazuje "obveze održivosti" nije.

Strategija usklađenosti skrivena na vidiku

Postoji praktična implikacija o kojoj se javno nije raspravljalo.

Proizvodi stavljeni na tržište prije datuma provedbe zabrane uništavanja — i prije nego što DPP-ov delegirani zakon za tekstil postane operativan — mogu biti izvan najstrožih zahtjeva za verifikaciju. To stvara strukturni poticaj za brendove da ubrzaju likvidaciju zaliha sada, putem dokumentiranih kanala, prije nego što revizijska infrastruktura bude u potpunosti uspostavljena.

Ovo nije izbjegavanje. To je strategija usklađenosti. Ali zahtijeva upravo onu vrstu praćenja zaliha i dokumentacije o raspolaganju po jedinici koju će zabrana uništavanja na kraju zahtijevati — što znači da brendovi koji sada grade tu sposobnost paralelno grade svoju DPP infrastrukturu, svjesni toga ili ne.

Brendovi koji čekaju da delegirani zakon finalizira zahtjeve suočit će se s istovremenim zahtjevom: retroaktivno dokazati svoje trenutne prakse zaliha i provesti usklađenost s DPP-om usmjerenu prema budućnosti. To nije prijelaz. To je kriza.

Pitanje na koje vaš DPP pružatelj ne može odgovoriti

Ako trenutno procjenjujete ili koristite DPP platformu, postavite ovo pitanje:

Može li vaš sustav zabilježiti događaj raspolaganja za neprodanu jedinicu — donaciju, preprodaju, recikliranje — s vremenski označenim, provjerljivim zapisom povezanim s određenim identifikatorom proizvoda?

Ako je odgovor "pratimo podatke o proizvodnji i prodaji", to nije da.

Ako je odgovor "to možemo dodati u budućem izdanju", ni to nije da.

Zabrana uništavanja već je zakon. Zakon o delegiranju DPP-a za tekstil dolazi. Jaz između njih je mjesto gdje se rizik usklađenosti nakuplja — tiho, u neprodanim zalihama, u nedokumentiranim odlaganjima, na platformama koje nikada nisu bile dizajnirane za praćenje što se događa s proizvodom nakon što se ne proda.

Stefano Cipriani je osnivač Reeco i Stefano Cipriani Studio, s 30 godina iskustva u međunarodnom lancu opskrbe tekstilom. Stručni član CIRPASS-2 EWG1, EWG3, EWG5. Registrirani dionik JRC-a, jedinica B5.

Hvala što ste pročitali! Pretplatite se besplatno kako biste primali nove objave i podržali moj rad.